Hrvatski dom

Download Template for Joomla Full premium theme.

Deutschland online bookmaker http://artbetting.de/bet365/ 100% Bonus.

Online bookmaker bet365

HRVATSKI GLASNIK O DEKLARACIJI O ZAJEDNIČKOM JEZIKU

522

Piše: prof.dr. Marica Petrović

 

Ne znam je li pitanje časti oglasiti se ili ne oglasiti se u vezi s pojavom Deklaracije o zajedničkom jeziku? Vidim da najveća jezikoslovna imena (ako izuzmemo R. Bugarskoga i J. Baotića!) nisu ispod Deklaracije stavila svoj potpis, kao i da o ovoj aktualnoj pojavi na regijskom medijskom nebu – mudro šute!

 

Drag mi je Hrvatski Glasnik pa ne mogu odbiti urednicu da se i u Glasniku očitujem glede Deklaracije i njezine kompetencije. Mada bi mi, priznajem, bilo draže pribrojiti se većini jezikoslovaca i Deklaraciju – ignorirati!

 

Kompetentan je onaj čovjek koji „ (...) po svom zvanju ili opunomoćenjima ima pravo nešto rješavati ili raditi, suditi o nečemu, nadležan, ovlašten, mjerodavan, osposobljen“, objašnjava B. Klaić u Rječniku stranih riječi. Isti autor nudi prijevod riječi deklaracija i, između ostalih značenja, čitamo: „ (...) izjava, objašnjenje, očitovanje, zauzimanje stava o nekom pitanju uopće“.

 

Ako pogledamo brojne potpisnike spomenutoga očitovanja, uočit ćemo najveći broj ljudi čija je kompetencija, najpristojnije rečeno, nevjerodostojna. Njih bi, stvarno, najbolje bilo ignorirati, ali kako razumjeti ljude/znanstvenike, koji su dokazani u svojim strukama i znanstvenim oblastima, a pačaju se u područje u kojem se nisu dokazali, na kojem nisu djelovali i o kojem imaju, možda najviše, gimnazijsko znanje. Takvih potpisnika ima jedan veći broj i kad se taj podatak promisli onda je jedino objašnjenje: tužni položaj jezika i jezikoslovlja, a sve zbog kompleksnosti jezične zbilje u Regiji. Svima se, koji nisu jezikoslovci, čini da je jezik i njegova definicija prejednostavan posao. Nije, međutim, takav odnos samo prema jeziku! Ima i drugih oblasti i disciplina u kojima se ljudima raznih struka i naobrazba, čini da mogu meritorno suditi pa ćemo često čuti: Liječnici nemaju pojma, suci i odvjetnici su neznalice, arhitekti su nestručni. Slijedom takvih stavova, svatko nudi svoje recepte, pravične presude i savršeno riješene projekte škola, bolnica, bogomolja...

 

Bez imalo umišljenosti i profesorskoga dociranja, uz ispriku svima onima kojima su pojmovi jasni: osnovni je prijepor u nerazumijevanju razlika jezika kao sustava i jezika kao standarda. Jednostavno – radi se o nerazumijevanju razlike između jezika i govora. Poznato načelo F. de Saussurea: Niti ima jezika bez govora niti ima govora bez jezika, objašnjava ovu problematiku. Jezik kao sustav nije jezik kao standard, ali nema jednoga bez drugog. Može se, smatra J. Silić, jezik kao sustav suprotstaviti jeziku kao standardu i obrnuto. I tada se dešava ovo što se dešava sa Deklaracijom o zajedničkom jeziku.

 

Nitko ozbiljan ne negira postojanje zajedničkoga srednjejužnoslavenskoga dijasustava, ali su se u tom okviru standardizirala četiri jezika koja čine aktualno jezično stanje, na prostoru spomenutoga dijasustava. To, u krajnjoj liniji, deklariraju i supotpisnici Deklaracije, „dozvoljavajući“ onima koji to žele, koristiti se postojećim nazivljem, ali sada kao varijantama, a ne jezicima! Često čujemo da je politika previše upletena u ovu problematiku i da se jezik (njegov naziv!) treba depolitizirati. To, naprosto, nije moguće i nije originalno na srednjejužnoslavenskom prostoru! Svako uređeno društvo ima svoju jezičnu politiku (kao što ima zdravstvenu i sl.). U Regiji nema uređenih društava i sve su naše politike, pa i jezične, u jednoj trajnoj tranziciji. Ne može se stvoriti drugačiji jezik/drugačiji jezici, a da društva ostanu ista. Imena jezika ovise o politici, društvenim i povijesnim okolnostima. Jezični zakoni su ograničeni i prostorno i vremenski. Svjedoci smo brojnosti njihovih promjena u posljednjih stotinjak godina. Sa toga stajališta promatrano, nitko nikome ne može zabraniti da mijenja jezične zakone pa i imena. Međutim, ipak treba znati „tko kosi, a tko vodu nosi“. Previše se vodonoša uključilo u kositbu, a to nije dobro i neće dovesti do željenoga cilja. Ovakvi „nesporazumi“ i sukobi mišljenja ne mogu se riješiti jednom nespretnom deklaracijom koja u srazu s jezikoslovcima neće donijeti nikakvo rješenje jer ozbiljni i najugledniji jezikoslovci na sve četiri strane, šute li šute!

312

Sa sociolingvističkoga stajališta, pitanje standardizacije jezika je političko pitanje i nije istina da je potpisivanje Deklaracije apolitično. Potpisnici Deklaracije, uglavnom kao razlog prijedloga o zajedničkom jeziku navode međusobno razumijevanje govornika svih četiriju jezika. To je argument koji je relevantan, ali samo sa stajališta komunikologije, obavijesnosti. Ponovno je potrebno objasniti ono što bi trebalo biti jasno svakome tko se upušta u ovako ozbiljne poslove: komunikološka i gramatička razina u jeziku su dvije različite razine! Istina, jedna je od komunikoloških oblasti i oblast jezika. Ona tematizira verbalne i neverbalne poruke. Tu se, između ostaloga istražuju pojedine jezikoslovne i semiotične teme iz strukture jezika i teksta, fonologije, semantike i pragmatike.

 

Ali, s komunikološkoga stajališta npr. rečenica je obavijesna kategorija. Ona nema klasičnoga/gramatičkoga subjekta i predikata. Njezin je ustroj na razini lingvistike teksta i to nije gramatički pristup. Kada govorimo o razlikama među b/c/h/s standardima, onda se govori o razlikama sa gramatičkoga stajališta. A tu razlike postoje! Osim u sintaksi, i u pravopisu, morfologiji, leksiku, one postoje u prozodijskim pravilima itd. Nije ovaj prilog u funkciji polemiziranja sa S. Kordić (u temelju Deklaracije su njezini stavovi!) koja smatra da pravopis nije jezik!

 

Kada se piše jedan ovakav prilog za novine, on nema znanstvenu podlogu. Zato je dilema treba li se oglašavati na ovakve deklaracije ili ne, što se mene tiče, bez egzaktnoga odgovora. Činjenica da su se neki časni ljudi potpisali, a poslije su su odbili javno očitovati, pokazuje da je za neke potpisnike, potpisivanje Deklaracije bio emotivni istup. Nacionalizam jest naša općenita nevolja i u osnovi je svih ovdašnjih politika! Razumijem da novogovori u našim jezicima koji nastoje podići što veće zidove u postojećem zajedničkom sustavu, iritiraju i uznemiruju. Pri tome se (pogotovo u leksiku!) olako odbacuju i „izbacuju“ pojedine riječi: u hrvatskome se proglašuju srbizmima, u srpskom kroatizmima, a u bosanskom ili srbizmima ili kroatizmima. Zaboravlja se, pri tom, da su sve riječi u sustavu, zajedničke, samo su različito pozicionirane u standardu (neke su internacionalizmi, historizmi, neke, arhaizmi, neke regionalizmi ili lokalizmi, a iste te riječi su standardna leksička jedinica u pojedinim standardnim jezicima). Poseban problem ima crnogorski jezik sa svoja dva dodatna grafema koja se ironiziraju i potpuno negiraju, kao i s prozodijskim sustavom koji, najčešće, služi za pošalice!

 

Govornici bosanskoga/crnogorskog/hrvatskoga i srpskog jezika su nesigurni pa ćemo često čuti kao se, usred napola izgovorene riječi koja je u njihovu jezičnom osjećaju vlastita i frekventna, nabrzinu prestrojavaju i izgovaraju sterilnu, često krivo naglašenu riječ za koju su im rekli da je njihova i jedina „pravilna“. „Pravilnost“ im određuju razni „stručnjaci“, najčešće političari. To jest otužno!

 

Jezični unitarizam, kao i svi unitarizmi, ne bi pridonio rješavanju jezičnih problema. To se, jednostavno, školski, može ilustrirati: prsti na ruci se razlikuju jedan od drugoga, ali samo kao takvi, različiti, funkcioniraju. Ako bismo ih, radi estetike, podrezali i ujednačili, to više ne bi funkcioniralo i imali bismo sakatu ruku. Ilustracija je naizgled previše nategnuta, ali je, za ovakav tip razgovora o jeziku, dobra usporedba.

 

Želim vjerovati da su dobronamjerni neki potpisnici koje poznajem i cijenim, a koji, nota bene, nisu jezikoslovci! Neki od njih koje ne poznajem i koje manje cijenim, nisu zadovoljni odjekom koji su izazvali i nisu dobronamjerni. Više su očekivale te bundžije. Oni su tvorci Deklaracije ili trabanti tvorcima, a nisu primjetili da su zaboravili napisati kao bi nazvali taj zajednički jezik. A ime je važno, nomen est omen. Nisam zlobna.

logo v4 Sarajevo
Hamdije Kreševljakovića br. 3,
Bosna i Hercegovina

tel/fax :+387 33 220 765
Podružnica Brčko distrikt BiH
Dubrave 51
Mob tel. +387 61 103 603;
e-mail:info@hrvatski-dom.com