Hrvatski dom

Download Template for Joomla Full premium theme.

Deutschland online bookmaker http://artbetting.de/bet365/ 100% Bonus.

Online bookmaker bet365

NARODSKI REČENO

dodik-čović

NAJVIŠE BOLI PRIJATELJEVA PLJUSKA

 

Podsjetilo me ovo na proljeće 1993. godine kada su branitelji na crtama obrane 108. HVO brigade u potpunom okružju u Boderištu kod Brčkog odolijevali napadajima srpskih vojnika na svoja ognjišta, a istoga dana u Bijeljini se jelo i pilo i slavilo drugarstvo sprskih junaka s nekim tada visokim dužnosnicima Herceg-Bosne. Dakle, nisu Srbi išli u Mostar ili Čapljinu, nego su naši išli na noge Srbima. Zašto se to tada događalo ne znam, ali ne znam niti što je ponukalo Čovića na samoubilački potez učinjen neki dan dolaskom u Banja Luku. Možda vađenje masti braći Bošnjacima.

 

Ta zemlja na brdovitom Balkanu koja nam krade mir u svakom danu, a Bosnom se zove, ponovno je na svim TV kanalima u svijetu. Pune se novinski stupci različitim razmišljanjima, stavovima i komentarima o događaju proslave Dana Republike Srpske u Banja Luci. Radio spikeri gube glasove pokušavajući dočarati tko je sve bio a tko nije, na velebnom događaju – proslavi rođendana Republike Srpske. Iako bi možda u fokusu trebao biti netko tko je Srbin, u fokusu su ipak naši, Hrvati. Kolika je politička važnost dolaska dr. Dragana Čovića, prvaka bosansko-hercegovačkog HDZ-a na proslavu dana Republike Srpske i što je taj sam čin sa sobom donio, osobno mislim da u ovom trenutku nitko nije svjestan, pa niti sam dr. Čović.

 

U Hrvatskoj se novinari ubiše kako bi dokazali, s jedne strane, kako on uopće nije kriv, čak što više, kako je dobro što je otišao u Bnja Luku i pokazao zube, a s, druge, pak strane, mnogobrojni mediji u regiji ovaj čin pokušavaju prikazati kao nešto izrazito negativno i da takvo nešto ne može donijeti ništa dobro. Moramo biti iskreni pa reći da su u pravu i jedni i drugi, iako, istini za volju, najviše su u pravu oni koji kažu kako sve ovo Draganu Čoviću u ovom trenutku nije trebalo i kako je baš 09. siječnja trebao biti na jednom drugom mjestu.

 

Politička situacija bh. Hrvata kojima je, prema izbornim rezultatima, ipak dr. Dragan Čović na čelu, u ovom trenutku je katastrofalna. Sve što su do sada pokušali uraditi Ljubić i Čović na implementaciji promjena Izbornog zakona nije uspjelo. Nije se dobila međunarodna potpora niti se Hrvate gleda kao ravnopravne čimbenike u bh. politici, a to su upravo trebali ostvariti oni koji su legitimno predstavljali bh. Hrvate predhodnih godina. Zbog uistinu nepremostivog sukoba s bošnjačkom stranom koji nije od jučer, Dragan Čović se, otvoreno, priklonio Miloradu Dodiku i to je pokazao samim činom odlaska na proslavu Dana Republike Srpske i time je zacementirao političko neprijateljstvo s Bošnjacima. Ne razmišljajući da ipak kad se radi o Srbima svima nama treba na umu biti dobro poznata izreka: Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose, Čović se pojavio na danu Republike Srpske i tamo doživio prijateljevu pljusku. Sasvim je normalno da će reagirati svaki normalan Hrvat na činjenicu da je na tom događaju odlikovan general Lisica, koji je naređivao napade na civilno stanovništvo u okolici Šibenika. Sasvim je normalno da će za takvo nešto reagirati svaki hrvatski čovjek. E sad, zašto je Milorad Dodik, znajući da će Čović i odani mu prijatelj Bevanda biti nazočni događaju, organizirao dodjelu odličja Lisici sasvim je drugo pitanje. Možda baš zbog činjenice da će se prisustvom Čovića i Bevande tumačiti i priznanje Lisici na sasvim drugi način, pogotovo zbog činjenice da je dr. Čović imao maksimalnu potporu vrha Republike Hrvatske do toga trenutka. Nije li Čovićevom nazočnošću proslavi Dana RS zapravo učinjena i pljuska hrvatskoj državi?

 

Podsjetilo me ovo na proljeće 1993. godine kada su branitelji na crtama obrane 108. HVO brigade u potpunom okružju u Boderištu kod Brčkog odolijevali napadajima srpskih vojnika na svoja ognjišta, a istoga dana u Bijeljini se jelo i pilo i slavilo drugarstvo sprskih junaka s nekim tada visokim dužnosnicima Herceg-Bosne. Dakle, nisu Srbi išli u Mostar ili Čapljinu, nego su naši išli na noge Srbima. Zašto se to tada događalo ne znam, ali ne znam niti što je ponukalo Čovića na samoubilački potez učinjen neki dan dolaskom u Banja Luku. Možda vađenje masti braći Bošnjacima.

 

Nisam pozvan komentirati politiku hrvatskih dužnosnika u Bosni i Hercegovini, ali mi je malo čudan izbor dr. Čovića za njegovu nazočnost određenim događajima. Naime, istoga dana u Buhinim kućama kod Viteza obilježavala se obljetnica stradanja civila i vojnika HVO-a, često isticani događaj zločina u BiH. Bilo bi sasvim opravdano da se Čović pojavio na tom mjestu, nego na proslavi. Također, bilo bi i mudro,a s druge strane i diplomatski izvodivo objasniti opravdano odsustvo od proslave Dana Republike Srpske. Bošnjaci obilježavaju stradanja svojih civila u Ahmićima i to je njihovo pravo, ali i pravo je hrvatskih dužnosnika obilježavati, zapaliti svijeću i položiti cvijeće na spomen obilježja i na mjestima stradanja hrvatskih civila i žrtava. I smatram da je dr. Čović najprije pogriješio u izboru svoje nazočnosti između ova dva događaja, a sve ostalo je samo slijed događaja.

 

U ovom teškom trenutku za hrvatski narod u BiH sasvim je jasno da naš narod nije dovoljno jak i da nema dovoljno jasne politike u BiH te da nema jake i snažne potpore niti ikoga. No, tim političarima koji za sebe kažu kako su legitimni treba biti jasno da su odgovorni što ne prepoznaju prave i istinske neprijatelje. Jesu li to srpski ili bošnjački političari svima je sasvim jasno: i jedni i drugi i to svaki puta kad im tako odgovara. Jer su jači i snažniji. No, možemo li jednom progledati i prave prijatelje i istinske partnere konačno potražiti u svom narodu. Konačno biti jedinstveni. Mislim da najprije moramo objediniti sebe, postati snažan čimbenik pa tek onda tražiti partnerstvo s drugim. Sve dok je drugi jači pravog partnerstva ne može niti biti. Iskreno se bojim zbog niza propusta i grešaka u političkom vodstvu Hrvata BiH teško će se naši sunarodnjaci u toj zemlji još dugo zadržati. Uistinu bih volio da nisam u pravu i da me uskoro demantiraju rezultati zajedničkoga rada Dragana Čovića i Milorada Dodika, ali pravi i istinski rezultati, a ne pljuske tipa odlikovanja ratnih zločina za zločine počinjene nad mojim narodom, a ja to moram slušati i gledati.

 

Anto PRANJKIĆ

 

logo v4 Sarajevo
Hamdije Kreševljakovića br. 3,
Bosna i Hercegovina

tel/fax :+387 33 220 765
Podružnica Brčko distrikt BiH
Dubrave 51
Mob tel. +387 61 103 603;
e-mail:info@hrvatski-dom.com