Hrvatski dom

Download Template for Joomla Full premium theme.

Deutschland online bookmaker http://artbetting.de/bet365/ 100% Bonus.

Online bookmaker bet365

Sjećanje s povodom

preuzmi

PONEDJELJAK, PRIJE DVADESET I OSAM GODINA

I danas je ponedjeljak, ali 18. 11. 2019.

 

 

18.11.1991. pošli smo prof. Ivan Martinašević i ja, kao članovi Upravnog odbora HKD Napretka, rano ujutro, oko šest sati, u Bajmok u Vojvodini. Išli smo po naručene tambure za tek osnovani tamburaški orkestar Napretka u Tuzli. Nisam ni slutio da ćemo tog kišovitog jutra, kada smo stigli na autoput u blizini Kuzmina i Sremske Mitrovice, susresti vojna vozila, tenkove JNA i desetak autobusa punih nekog svijeta. Autobusi i vozila su stajali. Vojnici oko njih. Mi, k'o u najnormalnija vremena, u prolazu lijevom voznom trakom pored njih!

 

Kako smo obojica bili govorljivi i pričljivi nismo nešto slušali radio i što se zbiva oko nas i u bližnjem vukovarskom prostoru. Srećom pa nas nisu zaustavili!

Danas sam svjestan kako bi tekao naš razgovor i kako bi se završio:

Pitanja o identitetu, o namjerama i svrsi putovanja. Zbilja bismo djelovali neuvjerljivo nas dvojica sa svojom pričom o tamburama i Bajmoku! Umjesto u Bajmok, vjerojatno bi smo stigli u „bajbok“.

 

Sretno smo prošli, ali to što smo vidjeli, a poslije i na radiju čuli, promijenilo je naš rani optimizam. Put do Bajmoka i nazad se pretvorio u čudnu moru i zebnju. Osjećali smo krivnju što se bavimo takvim poslovima putujemo po nekakve tambure!), a oko nas uplakane žene i uplašena djeca. Nismo shvaćali da dolazi vrijeme u kojem će muze zašutjeti. Olakšavajuća okolnost je bila što smo bili slabo obaviješteni o događajima koji su se toga dana i tih dana dešavali u poznatoj vukovarskoj tragediji.

 

Oko podne smo već bili u Bajmoku, preuzeli tambure i pošli nazad u Tuzlu. Opet istim putem.

 

Oko 17 sati došli smo do mosta u Sremskoj Rači! Smrkavalo se. Na mostu je bio zastoj, pa smo, na Ivanov prijedlog, svratili u obližnju gostionicu. Kad smo ušli, imali smo što vidjeti. Restoran je bio pun naoružanih ljudi. Sjedili su , pričali, galamili. Na zidu je bio izvješen omanji televizor. Pokazivali su junačke podvige „oslobodilaca“ Vukovara. Zastali smo i gledali ima li slobodnog mjesta. U tom trenutku na televiziji su pokazali izluđenu mlađu ženu koja vodi „oslobodioce“, preko nekakve uzorane poljane. Izvjestitelj je objasnio da im ta žena pokazuje masovnu grobnicu „poklane i pobijene srpske dece“. U tom trenutku je jedan od pijanih četnika podiže pušku i, psujući ustašku majku, hoće zapucati u televizor. Drugi su ga smirivali …

 

Gledam okolo i u Ivana, svjestan da se nalazimo u vučjoj jami. Brzo smo shvatili obojica, da se trebamo što prije povući iz birtije. Za nas je bila je sretna okolnost što nije bilo mjesta za sjesti!

 

Kad danas, na ovaj tužni spomendan mislim o toj uspomeni, osvijestim da je u mom iskustvu ovo jedna vrlo zanimljiva i uzbudljiva, da ne kažem jezovita priča! Kakva bi tek bila, da su nas legitimirali, ili da smo se našli u samom vrtlogu vukovarske tragedije!?

Ljudska je mašta čudo Božje, kao što je čudna i neuvjerljiva ova mala priča koja se desila na današnji dan. Tambure...

 

Autor: Petar Matanović

 

a8cf7c237509a22a78e785666bd630ca XL

logo v4 Sarajevo
Hamdije Kreševljakovića br. 3,
Bosna i Hercegovina

tel/fax :+387 33 220 765
Podružnica Brčko distrikt BiH
Dubrave 51
Mob tel. +387 61 103 603;
e-mail:info@hrvatski-dom.com