Hrvatski dom

30. APRIL, JEDAN OD NAJCRNJIJIH DATUMA U HISTORIJI NAŠEG LIJEPOG GRADA

Približio se tiho još jedan 30.april, jedan od najcrnjijih datuma u historiji našeg lijepog grada, Brčko. 1992.godine 30.aprila, Brčake je rano ujutro probudila snažna eksplozija koja je bila uvod u krvoproliće koje će idućih dana zadesiti nevine ljude ovog grada. Mnogi nisu vjerovali da su naše komšije sa kojima smo godinama živjeli, družili se, slavili, spremne uraditi stvari iz najstrašnijih filmova. Malo ko je vjerovao da su naše komšije toliko zadojene mržnjom i da su spremne raditi stvari za koje će se kasnije saznati koliko su bile monstruozne. Dešavanja iz Brčkoog sa početka maja opisana su u mnogim knjigama preživjeli Brčaka. Mučenja, izgladnjivanja, batinanja, silovanja, ponižavanja, egzekucije samo su neki od metoda naših komšija kojima su provodili svoja iživljavanja nad svojim sugrađanima sa kojima su godinama zajedno živjeli samo iz jednog jedinog razloga jer su muslimani!

Tog 30.aprila 1992.godine rušenje mosta na Savi, značio je početak surovog plesa podivljalih građana srpske nacionalnosti, nasilne ulaske u kuće muslimana, odvođenje muškaraca i na kraju njihova smaknuća kao pokazatelj nepoželjnog prisustva drugih i drugačiji. Sakrivanjem ubijenih Brčaka, pokušala se pred očima svijeta podmetnuti jedna velika laž i opravdati zvjerstvo srpskihheroja. Bacanjem tijela ubijenih Brčaka u Savu, takođe se nastojala sakriti laž, ali zaboravili su ti dželati da Sava, ova prelijepa rijeka sve pamti i da svjedoči svim grozotama koje je tih noći morala gutati, na desnoj strani svoje duše naslonjena uz Luku Brčko, svjedočila je stravičnim zločinima i skrivanju njenih sinova sa kojima se često družila uz svoje obale i koji su je pohodili sa ciljem da osvoje njenu opasnu dušu veslajući prema uspjesima svojih želja.

Opet su se nad ovim gradom nadvila neka čudna vremena, a 30.april ne mari on polako dolazi, podsjećajući sve nas da nikad ne smijemo zaboraviti patnje naših sugrađana koji su morali proći najveće grozote koje čovjek ne može ni zamisliti. U mojoj duši nešto kao da se stislo, suza bi krenula, al ja je vratim tamo odakle je došla, ne dam joj da me pobjedi iako znam da ove godine neću moći spustit cvijet sa Savskog mosta, ove godine neću moći obilježiti dan stradanja nevinih, dan kad sam zadnji puta imao priliku zagrliti svog oca. Ali ostaje utjeha da bez obzira što ove godine neće biti obilježavanja nevino stradalih civila ovog grada, ipak mogu otići na mezar, proučiti fatihu i biti spokojan barem malo jer znam da me moj otac, moj heroj čuva i gleda sa nekog boljeg mjesta.

Znajući, da ove godine nećemo svi zajedno moći obilježiti ovaj važan datum za naše Brčko, ipak ne smijemo zaboraviti ono što se ovdje desilo, čuvajmo tužnu uspomenu od zaborava. Ne dozvolimo da nas neko ubjedi da je ovdje bilo drugačije, ne dozvolimo zbog njih koji su izgubili svoje živote na najsvirepiji način. Ne smijemo nikad dozvoliti da ovaj datum isčezne, ljudi moraju znati šta se ovdje dešavalo i kako su nevini ljudi izgubili svoje živote samo zato jer su drugi i drugačiji, čuvajmo svoju historiju.

Sjetite se svojih najmilijih, oni uvijek trebaju biti u vašim sjećanjima, nikad ih nemojte zaboraviti bez obzira na ovo čudno vrijeme iako smo spriječeni da im odamo počast onako kako smo navikli, proučite im po jednu fatihu sjetite se svojim sugrađana u svojim mislima, oni će znati da ih nismo zaboravili. Naravno svako će se na svoj način pomoliti i odati počast nevino stradalim to barem možemo u ovom ludom vremenu. Nikad ne zaboraviti...

Izvor: Infobrcko.com