Hrvatski dom

Download Template for Joomla Full premium theme.

Deutschland online bookmaker http://artbetting.de/bet365/ 100% Bonus.

Online bookmaker bet365

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac

thumb alojzije s

SVETI ČOVJEK

UVOD

U novijoj hrvatskoj povijesti postoje osobe koje zauzimaju posebno mjesto. Među njima svakako pozornost plijene oni koji su svojim životima, u turbuletnim i nesigurnim, te vrlo nepovoljnim vremenima za pronošenje Kristove riječi, svjedočili Evanđelje i Radosnu Vijest i neumorno trpili sve patnje i nedaće koje su im se u tim prigodama događale. Ime blaženog kardinala Alojzija Stepinca u povijesti nije upisano isključivo zbog njegova mučeništva nego i zbog činjenice da je uz mučeništvo i neizdržive pritiske uspijevao zadržati svoje kršćanske i ljudske ideale i plijeniti pozornost u svako vrijeme i na svakom mjestu gdje god bi se pojavio. Ponajprije one ideale koje je ponio iz obiteljskog doma i katoličkog okružja u svom Krašiću, one koje je brusio na bojištu oko Soluna i u prvim svećeničkim danima sudarajući se s stvarnošću, kakvu nikome ne bi poželio, pa i one koje je zadržao i u zrelim godinama kada je nošen odgovornošću prvog čovjeka za katoličku Crkvu u Hrvatskoj i Jugoslaviji znao reći „ne“ nagovorima da se odmetne od te iste Crkve i bude prvi čovjek neke tzv. jugoslovenske crkve, ali ne u istinskom sinovstvu i poslušnosti prema Rimskom prvosvećeniku . Patnja i muka podneseni za Kristove ideale u vremenu od sudskog procesa do smrti posebna je priča.

Alojzije Stepinac danas je putokaz crkvenim velikodostojnicima kako se treba ponašati u teškim vremenima kušnji, patnji, izazova... U vremenima teških odluka, u kojima samo jedna riječ s dva slova može odnijeti tisuće nevinih života i većinu ljudi odbaciti od Krista.

Alojzije-Stepinac

TKO JE ALOJZIJE STEPINAC?

Pedesetak kilometara od Zagreba u smjeru Karlovca nalazi se malo pitomo  mjesto Krašić. U tom je prirodno živopisnom zagroskom mjestu Alojzije prvi put 8. svibnja 1898. godine ugledao ovozemaljski svijet. Ponikao je u obitelji Josipa Stepinca, člana ugledne obiteljske zadruge Stepinac, koja je imala veliki ugled u svom kraju. Tom  ugledu doprinijela je svojim dolaskom u obitelj i majka Barbara. Josipova druga supruga. Mali Alojzije kršten je u krašičkoj župnoj crkvi i ne sluteći da će mu ona često biti utočište za molitvu i poniranje u istinske duhovne dubine njegove duše. U sedmoj godini je dobio potvrdu. Kao mali bio je izrazito nadaren, pa će ga otac 1909. godine poslati u đački dom u Zagreb. Tamo će Alojzije razmišljati i odlučiti se za sjemenište, gdje odlazi 1915. godine, ali se ne zadržava dugo. 

U Rijeci završava časnički kurs te 1918. godine postaje časnikom austrijske vojske te je upućen na front. No, zbog problema koji su tada potresali austrijsku vojsku, bio je zatočen i to od strane vlastite vojske. Po završetku rata je otpušten i vratio se u svoj Krašić. Upisao je Agronomski fakultet, ali brzo je uvidio da to nije za njega. Njegovi su se vršn jaci uplitali u politiku, ali ni to ga nije zanimalo. Pokušao je uspostaviti prisne odnose s jednom djevojkom, ali nije se vidio niti kao „glava obitelji“. U njemu je cijelo vrijeme tinjala jedna iskra, koja se polako palila. A onda shvaća da je nešto veliko zaokupilo njegovo srce.. 1924. godine već je na Germanicumu, a 26.listopada 1930. postaje svećenikom Zagrebačke Nadbiksupije. Ubrzo postaje doktorom filozofije i teologije i vraća se u Domovinu. 

Mladu misu služi u svom Krašiću, a po želji nadbiskupa Antuna Bauera postaje njegovim tajnikom i ceremonijarom. Koliko je bio cijenjen i sposoban, govori i podatak, da kako su se nove organizacije osnivale tako im je Stepinac postajao voditeljem. Osniva Caritas i pučke kuhinje, brine se za studente, a onda u 36-godini života, 1934. godine, postaje biskup koadjutor zagrebačke nadbiskupije. Bio je dugo zlostavljan , a onda i osuđen na 18 goidna tamnovanja.12. siječnja 1953. imenovan je kardinalom Katoličke Crkve. Umro je u srijedu, 10. veljače 1960. godine.

MORALNE ODLIKE KARDINALA STEPINCA

Ne trebamo ići daleko da bismo našli prvotni izvor visokim moralnih vrijednosti koje je blaženi kardinal tijekom cijeloga svojega života, tako visoko držao. On je rođen u obitelji Josipa i Barbare, koji su uveliko utjecali na živote sve svoje djece, pa tako i na Alojzijev. Svoju su djecu odgajali u kršćanskom duhu, ljubavi prema domovini i zavičaju. Takvi su roditelji predstavljali uzor svojoj djeci. Ali, prije svega gajilo se ono osnovno ljudsko načelo, i moralno i duhovno, sadržano kroz dvije osnovne zapovijedi ljubavi: prema Bogu i prema čovjeku. Te su se zapovijedi u životima roditelja kardinala Stepinca širile i u karitativnom  smislu, jer je kao jedan od vodećih obiteljskih zadrugara, Josip imao prigodu pomoći slabije moćnim i siromašnim seljacima i na taj način primjer davati svojoj djeci. 

Upijao je maleni Alojzije svaku gestu svojih roditelja, pa će često njegovi darovi putovati bogoslovima, svećenicima u lošijem materijalnom stanju, vjernicima, ali i svima drugima potrebitima. U onim teškim vremenima kada je čovjek mogao izgubiti glavu ako bi i pokušao pomoći nekom Židovu, Srbinu ili Ciganinu, kardinal Stepinac je koristio svaku prigodu pomoći materijalno. Povijest bilježi podatak da kada je rat započeo u Hrvatskoj, Stepinac je točno znao da pomoć neće doći od Njemačke, jer ona u svojoj nutrini nije bila tada katolička nego ateistička.On pomaže 6 717 djece od gladi, a gotovo 6 tisuća njih bilo je pravoslavnih. Tu će činjenicu pokretači „procesa“ iskoristiti kako bi ga optužili. U onim teškim vremenima, o tome nam svjedoče brojna pisma, veliki je broj Židova i pravoslavaca zagrebački nadbiskup spasio od sigurne smrti.Mnogi od njih su o tome hrabro svjedočili. 

Meni je posebno urezan u sjećanje podatak da je Alojzije Stepinac još kao časnik austrijske vojske  dugo razmišljao da li otići u sjemenište i zarediti se za svećenika. Neki povjesničari i teolozi tvrde da ga je od svećeništva odbijala činjenica da je na bojištu vidio svećenički nemoral i da ga je to jako udaljavalo. Dugo je o tome razmišljao i onda odlučio doći među svećenike i ako se to bude događalo djelovati iznutra. Kasnije se vidjelo da je imao sjajan odnos sa svojim klerom. Pravi očinski, a počesto i bratski.

Političko pitanje vremena u kojemu je živio kardinal Stepinac, a koje se može sagledati istovremeno i kao moralno ali i kao duhovno jeste pitanje prekrštavanja pravoslavaca za vrijeme rata. Ta NDH-ovska politika blaženom kardinalu u startu se nije sviđala i nikada ju nije odobrovao, a kasnije će se ispostaviti, upravo će to pitanje biti ključno za procese, osude i presude koje je morao pretrpjeti. Pavelić je želio što veći broj Srba prozvati Hrvatima, a najlukaviji način zato bilo je prekrštavanje i katolička Crkva. Stepinac se tomu uspio suprotstaviti, ali nažalost bilo je svećenika koji nisu slijedili njegov primjer. Nego su to činili. I to je pitanje Alojziju Stepincu doista bio jedan teški kamen oko vrata.

Napomenuli smo da je Alojzije Stepinac bio aktivan mladić. Politika ga u smislu djelovanja nikada nije zanimala, ali bio je osvješten i znao da se treba informirati i djelovati. Mnogo je radio za „Katoličku akciju“, pozivao na političko djelovanje sukladno evanđeoskim kriterijima protkano diakoniom ili služenjem, a ne silom i moći. Često je isticao da katolička Crkva ne može i neće nikada podržati otimačinu od sirotinje. Da ne može gledati da se zemlja otima zemljoradniku ili zanatska radnja zanatliji.Alojzije stepinac 2

DUHOVNE ODLIKE KARDINALA STEPINCA

Kazali sam da su roditelji mnogo utjecali na moralne vrijednosti blaženoga kardinala Stepinca. Isto se to može reći i za njegov duhovni razvitak. Majka Barbara je djecu od malih nogu učila moliti krunicu, a otac Josip zahtijevao je molitvu prije i poslije obroka, nakon ustajanja i prije spavanja. Kardinal Stepinac je poticao moljenje krunice u narodu, jer je smatrao da je to način opiranja nečednosti i sablazni. Njegov moto je bio: obnoviti kršćansku obitelj kao mjesto razvitka istinske vjere. Iz njega je izvirala pobožnost. Literatura o kardinalu bilježi i podatak da je sam papa Pio XII isticao da je kardinal Stepinac sama pobožnost. Često je isticao da je tisak jako važan za promicanje evanđeoske obnove vjere i poticao je tiskovine i novinarski rad na katoličkim principima i tu davajući posebnu važnost promicanja katoličke obitleji kroz tisak. O tome govori i Landersy u djelu kojega sam pročitao.

Blaženi kardinal je bio žestoki borac protiv svih oblika abortusa i ubijanja nerođene djece. Poznati su njegovi javni pozivi liječnicima da se konačno odreknu ubijanju ljudskog života. Isticao je da je pobačaj jedan od vidova samouništavanja jendog naroda, i vrlo opasno zlo. Euharistija mu je bila posebno draga i bio je sudjelovatelj čak 14 kongresa o Euharistiji.

Brojne njegove propovijedi odišu Evanđeljem i božjom riječju. Bile su izrazito nadahnute i znanstvene, ali i istovremeno i jednostavne. Pisane su za sve uzraste i sve klase. Razumijevao ih je svatko tko je to istinski želio. Nikada pa ni u onim najtežima vremenima ništa ga nije moglo odvojiti od Krista. U trneutku kada su partizani osvajali Zagreb bilo mu je predloženo da pobjegne, ali je čvrsto prihvatio svoj križ i ostao uz svoj narod. Partizani su ga odmah htjeli ubiti, ali su bili svjesni njegove popularnosti u narodu  i bojali su se  pobuna. 

Interesantna je događaj iz 1945. godine kada se kardinal Stepinac susreo s komunističkim vođom Josipom Brozom Titom. Tito je tražio da Crkva u Jugoslaviji prekine veze s Rimom. Stepinac ostaje čvrst iako svjestan da tek tada dolaze problemi. 

POLITIČKI PROCES PROTIV KARDINALA STEPINCA, ZATOČENIŠTVO I SMRT

Nakon susreta s Titom i Stepinčeva odbijanja poslušnosti komunistima nastaju muke po katoličku Crkvu. Dolazi do ubijanja brojnih svećenika, časnih sestara, bogoslova, sjemeništaraca. Čak je i sam slutio da će doživjeti smrt i to je kazao apostolskom vizitatoru Marconeu, koji je to prenio Svetoj Stolici.

Krajem 1945. godine Stepinac je očekivao uhićenje, a to se dogodilo 18. rujna 1946. godine nakon silnih pritisaka i prijetnji. Komunistima su posebno smetale njegove riječi koje je izgovorio tom prigodom: „Ako ste žedni moje krvi, evo je, pijte!“ Najveće optužbe odnosile su se na prekrštavanje pravoslavaca, upravo ono pitanje i one događaje koji su mu se najviše gadili i zbog kojih ga nisu voljeli niti ustaše. Nije mnogo govorio tijekom svoje obrane. Zabilježeno je svega 38 minuta. Gotovo duplo više je bilo onih koji svjedočili protiv 58, a 35 ljudi bili su svjedočili u njegovu korist. Bila je tada vrlo značajna njihova hrabrost. Osuđen je 11.listopada 1946. na 16 godina lišenja slobode s prisilnim radom te gubitka svih političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina.

Zatvorsku kaznu služio je u Lepoglavi. I u zatvoru je bio uzor svima. Vidjevši kako moli i  drugi su se zatvorenici molili. Početkom prosinca 1951. godine pušten je uz uvjetni otpust od služenja kazne. U tom periodu živi u svom Krašiću i služi misu u onoj istoj crkvi iz koje je počinjao svoj duhovni put. U tom prelijepom kraju prevodi životopise 12 svetaca, a onda mu se naglo pogoršalo zdravlje i duša mu se u vječnost preselila 10. veljače 1960. godine. Umro je a nikada nije napustio svoju domovinu. Nudili su mu kad mu se pogoršalo zdravlje da se nastavi liječiti u inozemstvu ali je kardinal odbio, jer je bio uvjeren da mu neće dati da se vrati u domovinu  i umre na svojoj grudi. U oporuci je naveo da moli katolike Jugoslavije da ostanu vjerni katoličkoj Crkvi pa ako treba i do groba.

Alojzije Stepinac 1

ZAKLJUČAK

Kada su još za vrijeme komunizma izlazile rijetke knjige o kardinalu Stepincu komunističke vlasti su i odmah uništavale čim bi ih pronašle. Bilo ih je strah, jer je svijet vidio okrutnost i nedorečenost zakona, ali  hrabrost kardinala Stepinca. U svakom su napisanom tekstu  vidjeli obranu Stepinca. I autor knjige Landercy će istaknuti u uvodu svoga djela da kardinalu Stepincu nije trebala nikakva obrana. Bio je to čovjek koji je ljubio Boga i čovjeka i te dvije zapovijedi ljubavi ponio iz svog obiteljskog okružja u malenom Krašiću, pronosio ih i po  njima djelovao cijeli život gdje god je išao i što god je radio, s istim žarom nakon patnji i muka vratio se u Krašić i iz njega iste zapovijedi ljubavi sa sobom ponio svome Kristu kojega je nesebično i predano slijedio cijeloga života.

Korištena literatura:
M. LANDERCY, Kardinal Alojzije Stepinac, Župski ured Đakovački selci, 1989.

logo v4 Sarajevo
Hamdije Kreševljakovića br. 3,
Bosna i Hercegovina

tel/fax :+387 33 220 765
Podružnica Brčko distrikt BiH
Dubrave 51
Mob tel. +387 61 103 603;
e-mail:info@hrvatski-dom.com