Hrvatski dom

Download Template for Joomla Full premium theme.

Deutschland online bookmaker http://artbetting.de/bet365/ 100% Bonus.

Online bookmaker bet365

BOGATA, A GLADNA TETKA KATA

bogata-gladna

Istinita priča iz života

Kao i svako selo i Bistrik je pun tetki. Mladih, lijepih, zgodnih, u zrelim godinama i onih starih. E, tih starih je najmanje. O njima se najmanje priča, a često žive same. Neke su odavna obudovile, a djeca ih ostavila i razišla se po bijelu svijetu trbuhom za kruhom. Na žalost, na njihovu sramotu i grijeh majke zaboravili. Obiđu ih jednom godišnje, a i rjeđe. Ima ih, tetki, koje se nikada nisu udavale i djece nemaju. E, jedna od takvih je tetka Kata Pavlinović. Nekada je bila ponosna ljepotica iz bogate obitelji Pavlinovića. Pričalo se, a i sada ponekad stariji mještani progovore, onako sporadično i uzgredno kako su je ponos, ljepota i roditeljsko, više majčino nego očevo bogatstvo, ostavili neudatom. U stvari svemu je kumovala njena majka Luca koja je od svojih roditelja naslijedila 50 dunuma zemlje, a u miraz donijela, osim ostaloga, dvije struke dukata i struku šorvana. U domu Pavlinovića Luca je bila glava obitelji. Njeni su je udali za siromašnog Ferdu, jer su je zbog njene razrokosti, prkosa, pa i drskosti, ostali momci zaobilazili. I svi bi ju zaobišli, da se nije pojavila vješta i mudra provodadžika Mara. Za dobru nagradu, pričalo se tada, a od tada je prošlo 70, ako ne i više godina, za ovo provodadžisanje je dobila čak pet dukata. Siroti Ferdo, koji je odrastao uz djeda i babu rado je prihvatio ovu „trgovačku“ ponudu. Ferdo je ostao na djedovini, a oca i majku nije upamtio, ali se prodao, da toga ni svjestan nije bio. Selo i zlobni suseljani su ga stalno ogovarali. No, njemu to nije smetalo, jer on je živio sa djedom i babom, a sada sa suprugom Lucom, a ne sa selom. Kako je još od djetinjstva često pobolijevao, nije na pravi, drčni, način ni momkovao. Nit momkovao, nit se sa ispisinicima družio, pa ni pajdaša nije imao. Jedino novo čeljade u njegovu skrajnutom životu je bila supruga Luca.

Od prvog dana ovog braka u domu Pavlinovića i sviralo se i igralo po Lucinom. Djed i baba su već bili toliko nemoćni da su Bogu na istinu otišli, u istom danu, samo mjesec dana poslije Ferdina vjenčanja. Kao da ih je Bog održavao u životu samo dok unuka Ferdu ne zbrinu. Kako ništa nije naučio raditi, osim uzgajanja stoke, okopavanja kukuruza i sječe drva, Luca je brinula brigu o „velikim poslovima.“ Umjela se vješto pogađati sa oračima, koscima i ostalim unajmljivanim radnicima. Kućanstvo Pavlinovića je za kratko vrijeme procvjetalo i zasijalo novim sjajem, a sve po pravilima kućanice Luce. 

Devet mjeseci poslije vjenčanja rodila je kćerku kojoj je dala ima Katarina, po svojoj majci. Proći će još četiri godine do novog poroda, kada je svijet ugledala mala Luca. Nju nije ugledao otac Ferdo, jer je umro desetak dana prije njenog rođenja. Selo, k'o selo, a suseljani k'o suseljani, sada je ispiralo usta pokojnim Ferdom. Osobito muške barabe koje su, naravno uz rakiju i meze, nezabilazno govorili kako je pokojni Ferdo sa „svojom“ Lucom spavao samo dva puta i to kada je ona htjela.

Poslije Ferdina pokopa Lucu je selo prozvalo Pavlinovićka. Tako je to ostalo do kraja života, a i danas tetku Katu, kada je se tko sjeti naziva prezimenom. A naziv tetka je nastao preko sestrine djece koju je Kata tetošila, pazila, mazila...Uz njenu prkos, ljepotu, ponos i majčino bogatstvo momke je od nje odbijala i majka Luca. Kako nije imala nikoga, među živima, osim kćerki Kate i Katarine, a već je načela šesto desetljeće života sebično je počela misliti samo o sebi. Mlađa Katarina ju je prevarila i pobjegla za susjeda Šimu. Zato što ju nije pitala za udaju ni miraz nije dobila, ali joj to ni ljubljeni Šimo, ni njegovi nisu zamjereli. Nadali su se kako će ljutita Luca popustiti i o tome, osobama o povjerenja, pričali. A i jest bilo neko povjerenje, jer je sada već baba Luca Pavlinović, sve te priče brzo saznavala i uzvraćala: dok malim prstom lijeve ruke mognem mrdati Katarina, Šimo i njegovi „Šimići“ neće dobiti od mene ni prebijenu paru. I tako je bilo. Nikada im ništa nije dala i nikada im kućni prag nije prešla. Primala ih je pod svoj krov i častila samo kavom. Unuci su puno bolje prolazili. Baba im je prigodom svake posjete tutnula poneku paru, a kako su djeca, Mato, Luka i Ivan, rasla tako se povećavalo i bakino čašćavanje. O tome nikada ništa nisu saznali njihovi roditelji, a ni tetka Kata. Čak ih je i ona često častila. Češće dobrim kolačima nego novcem. Do novca je i ona teško dolazila, jer je sve bilo pod ključem njene majke. 

Katu je mladost odavna pregazila i za udaju je bilo kasno. Bar tako je ona mislila i riječima: „nisam je više za udaju, jer sam za rađanje djece stara,“ odbojila rijetke mušterije-prosce. U takvom stanju poklopila ju je i majčina smrt. I tetka Kata je ostala sama. Sestra Katarina i njen muž Šimo ubrzo su napravili diobu majčina imanja. Kuću i plac su prodali, a Kati u dnu livade zvane Baretak sagradili prizmeni kućerak od dvadsetak četvornih metara. To je Kati bilo dovoljno. Živjela je sama. Prijateljica koje bi je posjećivale nije imala, jer ju majke suviše vezala za sebe i svoj život. U podjeli zemlje i šume Kati je pripalo 20, a Katarini 30 dunuma. Šimo je nepismenoj Kati to objasnio kako su 10 dunuma „pojeli“ odvjetnici dok su sve kroz knjige proveli. Nepismena i neupućena u te poslove Kata je to prihavtila kao istinu. Mati, Luki i Ivanu je i dalje ostala dobra tetka Kata. Još u dobroj snazi obrađivala je zemlju, uzgajale kokoške, svinje i krave, pa je pristojno živjela. Po Božijem davanju, a i na njenu sreću zdravlje ju je dobro služilo, pa je najveći dio zemljodjelskog posla sama obavljala. Istina kosce je morala plaćati, a u prikupljanju sijena su joj svake godine pomagali sestrići Mato, Luka i Ivan, a povremeno bi pripomogli sestra joj Katarina i zet Šimo. I tako je to trajalo dok je tetka Kata bila zdrava i jaka.

No, vrijeme i godine su učinili svoje. Tetka Kata je sada onemoćala starica i jedva opslužuje samu sebe. Sestrići Mato, Luka i Ivan već zreli ljudi otišli su u bijeli svijet za boljim životom. Sestra Katarina i zet Šimo, također stare osobe ni svoju zemlju ne mogu obrađivati. Nema ni zainteresiranih da to urade napolice. U selu nema ni sposobnih za nadničarski rad, pa su imanja u korov zarasla. Tetki Kati pomalo pomažu sestra Katarina i zet Šimo od njegove mirovine, ali joj nije dovoljno ni za hranu. Spas joj je susjed Ilija koji u njenom Baretku drži i napasa ovce. Povremeno joj donosi ovčijeg mlijeka i sira, nacijepa drva i unese ih u kuću. Kako vrijeme gazi tetku Katu, tako čini i sa njenim kućerkom koji je sve ruševniji, ali se ona Bogu moli da krov izdrži dok nju Bog među živima drži. 

I tako je tetka Kata, zemljom bogata, više gladna nego sita. Velom tajne ostaju obavijeni dukati i šorvani majke Luce. Nagađa se, ali nitko dokaza nema, da ih je pokupila sestra Katarina, koja sestri Kati ne dopušta da proda ni drvo iz šume, a nekamoli dio zemlje. Nada se kako će dulje živjeti od nje, pa će kao jedini pravni sljednik doći u posjed njenog imanja. A, na kraju, poslije kraja života sebičnih Katarine i Šime, nasljednici će biti Lucini unuci i sestrići tetka Kate Mato, Luka i Ivan. Oni će, najvjerojatnije otkriti bakine šorvane i dukate, a što će sa 50 dunuma zemlje i šume uraditi, tek ostaje da se vidi, sazna i čuje.

I što je najžalosnije i najtragičnije slučaj tetke Kate nije jedini, niti  usamljen. Sličnih ili još težih stanja ima u samom Bistriku, ali i u svim hrvatskim selima . Gotovo pa bi se moglo kazati kako će sa njenim ostarjelim žiteljima poumirati i hrvatska sela.

Nikola J. IVANOVIĆ

logo v4 Sarajevo
Hamdije Kreševljakovića br. 3,
Bosna i Hercegovina

tel/fax :+387 33 220 765
Podružnica Brčko distrikt BiH
Dubrave 51
Mob tel. +387 61 103 603;
e-mail:info@hrvatski-dom.com